nedjelja, 5. siječnja 2014.

Zašto poslodavac treba zaposliti trkača

Kroz trčanje i druženje sa trkačima, naučite svašta. „Trčati polumaraton ili maraton ti je kao završiti fakultet“, riječi su mog trkačkog mentora tokom našeg prvog zajedničkog treninga, pri tom moram naglasiti da nije mislio na one privatne. „Zahtjeva disciplinu i sistematičnost. Imaš svoj cilj i znaš da trebaju vrijeme i trud da stigneš do njega“. I zaista je tako. Bez discipline, sistematičnosti i jake volje nema ni istrčanih polumaratona ili maratona. Da znaju više o tome, poslodavci bi trebali zapošljavati trkače jer su oni kroz trkačku etiku u sebi razvili osobine, vještine i znanja koji svoju primjenu mogu lako naći i u poslovnom okruženju.

Poslodavac traži upornog kandidata, nekog ko grize za poslom, ne plaši se izazova, doslednog i odgovornog radnika, a to treba znati predstaviti kroz parče papira. Najbolji obrazac lične biografije je onaj u kojem hvalospjev o sebi trebate potkrijepiti nekim konkretnim primjerom kako bi vas Odsjek za ljudske resurse koji će prvi zaprimiti prijavu odabrao za sljedeći krug kandidata. Veliku većinu karakteristika i iskustava pravi trkači mogu potkrijepiti i dokazati svojom trkačkom etikom jer izazovi koje sebi postavljaju kao što su polumaraton, a maraton i ultramaraton pogotovo, se postižu samo marljivim radom što znači da uz redovan posao u firmi imaju i dodatni, na stazi.

Poslodavac ili panel koji sa trkačem obavlja intervju bi trebao o takvom kandidatu znati sljedeće:

Orjentisan je ka cilju jer prije svakog nastupa definiše izazov koji nameće novi cilj što znači da na stazu izlazi ako je nakon istrčanog polumaratona odlučio istrčati maraton ili želi smanjiti vrijeme za koje je pretrčao određenu dužinu.

Vodi računa o detaljima jer redovno evidentira trkačke treninge, prosječnu brzinu, lične rekorde, osluškuje disanje, rad srca, kako njegovo tijelo reaguje na kretanje, istezanje, ishranu bez čega je nemoguće pretrčati maratonske dužine.

Izdržljiv je i zna kako da povlači granice svoje izdržljivosti jer se tokom treninga najveći uspjeh postiže upravo kad čovjek misli da odustane. Ako je spreman da se nosi sa mentalnom i fizičkom izdržljivošću koju zahtjeva maraton, onda će poslovni zahtjevi za njega biti šaša.

Uporan je i ne odustaje lako jer trčanje donosi uspone i padove, nekad su rezultati dobri al se ne odustaje ni kad se nižu neuspjesi kroz trenažni proces. 

Ne zabušava jer njemu ništa ne znači što će presjeći krivinu tokom treninga. Njegova trkačka aplikacija ili Garmin mjeri dužinu ili vrijeme provedeno na trčanju koliko god on prečica uhvatio. Nerjetko će optrčati oko kuće 5 puta samo da bi naštiklao planiranu kilometražu.

Dobro je organizovan jer uz porodicu i poslovne obaveze potrebne su dobre organizacijeske vještine kako bi se stigli odraditi i trkački treninzi koji ponekad uzimaju i po tri sata dnevno.

Vrijedan je jer nekad treba ustati ujutro u 5h da bi stigao odraditi trening i uklopio u ostale obaveze.

Posjeduje unutrašnju motivaciju jer na to što radi niko ga ne tjera već sam sebe motiviše da izdrži velike fizičke i mentalne napore.

Pouzdan je jer da bi se ostvarili zahtjevni ciljevi, mora se raditi svaki dan ili bar onaj planirani broj dana u sedmici.

Strastven je jer samo velika strast ga može natjerati da trči ujutro u 5 ili naveče u 22h, po kiši, po snijegu, na suncu ili vjetru a da u tome vidi dobar razlog i svrhu.

Sistematičan je i zna da izradi plan koji će ga malo po malo dovesti do cilja.

Zdrav je jer dobra kondicija i zdrava ishrana podrazumjevaju snažan organizam i jak imunitet zbog čega je rijetko ili gotovo nikada na bolovanju.

Još nešto


Poslodavac bi trebao znati i jednu njegovu naviku koja bi mogla u kolektivu biti neshvaćene: Pričaće o trčanju svaki put kad mu se za to ukaže prilika a možda i kad za to nema zainteresovanog i adekvatnog sagovornika. Ipak, uzimajući u obzir sve navedeno, mnogo je razloga zbog čega bi se poslodavac trebao odlučiti da zaposli baš trkača dugoprugaša jer kolektivu uvijek trebaju odlučni, disciplinovani i srčani pojedinci.


Dvije su stvari koje bih najradije u svojoj biografiji stavila uz lično ime i prezime jer govore jednako o meni kao i poslovi koje sam obavljala ili preporuke koje imam od ranijih poslodavaca: samohrana majka i maratonka. S obzirom da poslodavci ne znaju na pravi način da ih protumače, ovu prvu izostavljam iz lične biografije i samo ako se ukaže prilika tokom intervjua, tj. ako me pitaju, pomenem da sam samohrani roditelj i da već godinama odlično „hendlujem“ privatnim i poslovnim obavezama te da zbog djeteta nisam bila spriječena završiti fakultet, steći tri kvalifikacije, ostajati na poslu duže ili odlaziti na službena putovanja. (Jer korporativni interesi su važniji od porodičnih! Uostalom, zar vam to što sam jedini roditelj i da sam sve to sama postigla ne govori dovoljno o meni i mojim sposobnostima?!) Poslodavci zaziru od majki, majčinstva i majčinskih obaveza, stanovništvo stari, a država bi da društvo podmladi preko naših (ženskih) leđa. Drugi organi odrade reproduktivni zadatak, a onda naša leđa povuku da ne trpe poslovi ni u kancelariji, ni u kući. U rubriku gdje navodim ostale vještine i znanja, ponosno stavim „aktivna rekreativka-maratonka“, pa ko razumije, shvatiće.

Napomena: Izrazi koji se u ovom tekstu koriste za osobe u muškom rodu su neutralni i odnose se na muške i na ženske osobe.
 
© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.

Broj komentara: 6:

Unknown kaže...

Mislim da se mom gazdi nebi svidjela previse ideja da trcim,pogotovo prije posla jer bi mu prvo palo na pamet da se bespotrebno umaram i da bi tu snagu i energiju mogao kvalitetnije da potrosim na posao!

Sanja Kavaz kaže...

Živio "gazda", im`o vazda! Al` ti svoje slobodno vrijeme trošiš kako hoćeš a on neka preračuna koliko si kao aktivan rekreativac bio dana na bolovanju tokom godine pa nek onda prigovara!

Maja kaže...

večeras mjesto da učim, čitam novootkriveni blog :). Hvala, lijep sadržaj

Sanja Kavaz kaže...

Hvala Majo! :-)

mediha kaže...

Odavno nisam pročitala bolji tekst i slažem se sa svakom rečenicom, ali mislim da su naši poslodavci rijetko spremni na ovako duboko razmišljanje kad nekog zapošljavaju. Po mom iskustvu za njih tu ima još jedan problem, osobe koje trče i razmišljaju i obično imaju svoje mišljenje koje su spremne argumentovano braniti, a imam osjećaj da uposlenik koji zna misliti svojom glavom danas i nije toliko poželjan u radnoj sredini.

Sanja Kavaz kaže...

Hm, nisam baš sigurna da je uvijek tako. Možda je istina da ne vole poslodavci prejake individue, ali treba biti odmjeren u ličnoj prezentaciji, nenametljiv, predstaviti svoje kvalitete ali ne pokazati aroganciju. To su sve često nijanse, nekada sklop riječi u rečenici koju izgovorimo može izazvati kontra efekat kod onoga ko nas sluša, ili čita našu biografiju.

Treba mijenjati praksu, suptilno. Meni je trebalo vremena da neke stvari promjenim, da npr koristim 1 termin sedmično za rekreaciju tokom radnog vremena jer prolazim redovne fizičke provjere, da idem s kolegama na trku i da ih naviknem da me na iste pozivaju kada idu organizovano, da one koji ne trče u kolektivu senzibiliziram pa kad se vrate recimo s nekog putovanja, donesu mi magazin o trčanju ili pričaju da je u Pragu tog dana bila trka i da su me se sjetili a onda to znači da primjećuju trkače, obraćaju pažnju na tu kulturu i polako mijenjamo svijest i kod nevježbača.

Juče mi je jedna sjajna cura pisala da je nakon ovog teksta u svoj CV dodala da je trkačica, na razgovoru dobro prošla i dobila posao. Eto, ja želim da vjerujem da je i to doprinijelo formiranju konačnog stava o njoj kod onih koji su odlučivali o njenom zaposlenju.

Objavi komentar