Prikazani su postovi s oznakom brdsko trčanje. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom brdsko trčanje. Prikaži sve postove

nedjelja, 21. svibnja 2017.

Tim Jahorina Ultra Traila odličan na brdskoj trci Mostar Challenge



U subotu, 20. maja, HPD Prenj 1933 Mostar i studij fizičke kulture Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti su uspješno organizovali peto izdanje brdske trke Mostar Challenge na kojoj je nastupilo ukupno 96 takmičara. U kategoriji Hobby takmičilo se njih 60 tako što su od starta ispred tržnog centra Mepas u Mostaru do mjesta Goranci udaljenog 12 km trčali u paru dok je 36 učesnika nastupilo individualno u kategoriji Challenge na stazi dugoj 22 km s 1100 m kumulativnog uspona.  

nedjelja, 28. veljače 2016.

Februar 2016: Sanja, životinjo!



Ukratko, osvrt na februar 2016





Tokom priprema za prvih 100 milja pratim program ekipe Ultra trkač Srbija, ali pošto program nije pravljen za cujice poput mene već trkače poput Dalibora i Škabe, koji vjerujem mogu mene sve s klupom dizati iz benča, prilagodila sam program sebi i svojim obavezama, oduzela koji kilometer tako da je odstupanje na mjesečnom nivou -90 km. Mislim da je 463 km istrčana u februaru sasvim dobar temelj za dalje pripreme.

ponedjeljak, 5. listopada 2015.

što blogerka nisam modna

što blogerka nisam modna
pitam sebe vrlo često
na evente da me zovu
čuvaju mi super mjesto

gdje je meni pamet bila
kad sam pisat odlučila
mjesto modom da se bavim
sad trčanjem sve vas gnjavim

šta s čim ide da vam pišem
kome koje boje stoje
na magazin da me metnu
da po meni život kroje

a mogla sam da sam znala
modom sebi put da krčim
mjesto pjesmu što sad pišem
i u pjesmi trku trčim

petak, 18. rujna 2015.

O jedinom bh maratonu i trkačkim furkama

Marathons will take you places 



Klaus Westphal, Hartmann Stampfer, Giuseppe Raguso i Unto Peltoniemi su članovi Country Cluba, udruženja maratonaca koji imaju ludu furku da svoje finišerske medalje osvoje trčeći maratone i ultramaratone u što više različitih zemalja svijeta. Na njihovom sajtu postoji lista zemalja koje su odobrene od strane Kluba i zadovoljavaju postavljene kriterije. Svaki član udruženja može tražiti reviziju i inkluziju neke nove zemlje koja u datom trenutku nije na spisku. Ako trče trku koja prolazi kroz više zemalja, samo se jedna može računati u profilu učesnika. A na toj statistici, član i ujedno predsjednik udruženja, John Wallace, prednjači sa 125 zemalja u kojima je istrčao bar jedan maraton dok je drugi po plasmanu Klaus Westphal sa 100 zemalja koje je posjetio da bi svojoj kolekciji dodao još jednu finišersku maratonsku medalju. Jedna od tih 100 zemalja je i Bosna i Hercegovina koja se zahvaljujući maratonu „Stazama Branka Ćopića“ koji organizuje Atletski klub Sloboda iz Novog Grada, spada u listu zemalja koje imaju maratonsku trku. Upravo na ovoj trci sam upoznala četvoricu maratonaca sa početka teksta i saznala za njihovo neobično udruženje.

utorak, 9. rujna 2014.

Wine Run: Parenzana Magic

Lakje bi povirovala nekemu ki bi mi reka prije 20 let da ću teć 100 milja Istre, nego onemu ki bi mi reka prije 6 miseci, da ću tamo teć maškaranu trku. Nisan nešto posebno bila oduševljena ni vinskim trkama sve dok Sportsko društvo Trickeri iz Pazina nisu odprli pozive za prijave na trku nazvanu Parenzana Magic. Povidah sebi: A, čuj stara, poziv u Istru se ne odbija, pogotovo kad triba teć u prirodi, Europska unija plaća startninu, a vinarije za pit. Tvoje je da najdeš kumpaniju, spakiraš se i greš! Kumpaniju najdoh u Beogradu ali tribalo je još nešto prontati prije pakiranja: načiniti maškaru koja je po preporuci organizatora tribala biti u eno/gastro domeni.

Lakje bi – lakše bih, nekemu ki – nekome ko, 20 let – 20 godina, teć – trčati, onemu ki – onome ko, maškaranu – kostimiranu, odprli – otvorili, povidah – rekoh, da najdeš kumpaniju -  da nađeš društvo, greš – ideš, tribalo – trebalo, prontati – pripremiti, načiniti maškaru – napraviti kostim

Tek i maškare


Fešta za mene počinje već u tom dilu štorije, jer je tribalo pensati za odgovarajuću maškaru! Uz skicu, tehničke i estetske zahtijeve koje maškara triba zadovoljit, gren poli Adnana Hajrulahovića Haada, dizajnera iz Sarajeva koji je od skora pokrenia proizvodnju sportske odjeće. Kapili smo se u par rići, a onda je on uz pomoć svojih saradnica pripremia maškaru od Dryfit materijala koja je nadmašila sva moja očekivanja. Teć, takova maškarana, donilo mi je zabavu kao dimenžiju ka često ne bude na tekačkim manifestacijama a zabavni sadržaji su bili ti ća su orgnizatori želili naglasiti.

dilu štorije – dijelu priče, pensati – smisliti, maškara – kostim, gren poli – idem kod, kapili – razumjeli, rići – riječi, takova maškarana - tako maskirana, ća – šta

Parenzana Train


Parenzana Magic je vinska trka koja se tekla u 4 različite dužine: ultramaraton od 68 km, maraton od 42 km, polumaraton i štafeta koja se tekla na dužini od 20 km. Trka je organizirana kako bi se svima onim ki teču, promovirala turistička ponuda unutrašnjosti Istre i u široj javnosti afirmirala ideja o oživljavanju uskotračne pruge kojom se teklo a koja je od 1902.  pa do 1935. godine spajala Poreč sa Trstom. Trke na 20 km su počinjale u Grožnjanu, mjestašcu izdignutom visoko znad brigova ki sa te visine izgledaju kao patchwork načinjen od livada i vinograda. Maratonci su krenuli teć iz Buja, a ultraši iz Portoroža, ča cilemu projektu daje međunarodni karakter. Sve trke su finivale u Livadama, mjestu poznatom po otkupu skupocijenih tartufa.

se tekla – se trčala, znad brigova - iznad brežuljaka, ki - koji, ča cilemu – šta cijelom, finivale – završile

Tek i fešta

Mužičisti i orkestri duž Parenzane i ljubazni volonteri na okrepnim stanicama vam se u takovemu ambijentu čine kako šumske vile i vilenjaci ki su tu da van u potpunosti ugode. Staza je lagana za teć, uglavnom strma i obradovalo me što je bilo puno učesnika ki nisu trkači, ali su došli oprobati se teć! Izvanredna motivacija bile su i okrijepne stanice koje su bile pune ića i pića: voda, izotonik, vina, grickalice, pršut, sir, naranče, lubenice, banane. Na cilju još i slatkiši, namaz od ulika i tartufata. Ručak,oficijelni zabavni program, kažin, proglašenje pobjednika, a onda svi svojim hižama siti, neki nacvrcani, kuntenti. Na nekim trkama u prirodi se prosto obradujete cilju kao najrođenijem, a na nekim vam je žao kad rivate do njega jer magija koju trčanje daje po bajkovitim predijelima finiva. Baš takova je i Parenzana Magic! Virujen da na stazi ni bilo učesnika ki sve ovo ne bi ponovia! I ja  sa njima, samo slijedeći put na dužoj stazi jer je meni 20 km Parenzane malo.

mužičisti – muzičari, takovemu – takvom, ki su tu - koji su tu, van – vam, ulika – maslina, kažin – ludnica, hižama – kućama, kuntenti – zadovoljni, rivate – stignete, finiva - nestaje, baš takova – baš takva, virujen – vjerujem, ni bilo – nije bilo


NAPOMENA AUTORA: Tekst je pokušaj da prenesem duh čakavskog narječja kojim se u Istri govori, da razigram vašu intelektualnu znatiželju te da slavimo jezičke specifičnosti. Ne garantujem u stopostotnu ispravnost korištenih izraza, Istrijani, ne ljutite se ako nisan mnogo fulala!



srijeda, 6. kolovoza 2014.

Moja pripravnička planinska trka: Risnjak 2014


Moja pripravnička trail trka je došla iznenada, ali u pravo vrijeme. Već duži period sam bila u tranziciji sa cestovnog na brdsko trčanje, upoznavala staze i puteve po planinama oko Sarajeva, vozila biciklističke brdske ture i vrebala dobru priliku za prvo učešće na trail trci. Na poziv Ultrasporta iz Pule, prijatelja bloga Trčim jer štrčim, odlučila sam se prijaviti na planinsku trku na Risnjaku gdje je 19.07.2014. godine održano 2. pojedinačno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju na duge staze. U ponudi su bile dvije dužine, 17,5 i 29,5km. Učešće i dobar rezultat na novosadskom noćnom maratonu su mi pomogli da bolje procjenim svoju trenutnu trkačku kondiciju i da se odlučim prijaviti na dužu trku. Međutim, vrlo lako se moglo desiti i da se precjenim, odnosno da podcjenim samu stazu jer dužina i kumulativna visinska razlika od 1775m o trail stazi govore jedno a tu su i drugi faktori koji su mi u trenutku prijavljivanja bili nepoznati. Izuzetno zahtjevni teren i podloga su iscrpili taman toliko snage koliko je trebalo da trku završim s osmjehom i uživanjem. Da je bilo još dva kilometra uspona, pripravnički trail bih možda završila četveronoške. 

Nacionalni park Risnjak


Risnjak je jedan od osam nacionalnih parkova Hrvatske. Nalazi se u Gorskom Kotaru, između panonskog i mediteranskog dijela hrvatskog kopna što ga čini idealnom lokacijom za odmor, pogotovo ako podjednako volite more i planine kao ja, blizu vam je i jedno i drugo. Istina, volim more i bacati pogled prema pučini ali nakon par dana primjetim da su svi na plaži i dalje okrenuti prema njemu a da ja gledam kontra prema brdu i pogledom istražujem šta po njemu raste, ima li kakva staza kojom se stiže do vrha ili divokoza da pase. Upravo iz tog razloga, odluka da godišnji odmor provedem u Istarskoj i Kvarnerskoj regiji koje su spoj ljepota Mediterana i Dinarskog gorja je definitivno bila pun pogodak.

Administrativni i turistički centar Risnjka je Crni Lug odakle je trka startovala a od kog su učesnici Horvatovom stazom dalje trčali prema dolini Lazac pa se ponovo peli na otvoreni greben Međuvrha i Snježnika.  Zatim se trčalo preko Cajtiga i Risnjaka a preko Medvjeđih vrata je išao spust u Crni Lug gdje je ujedno bio i cilj. 

Gorskokotarska friškeca


Možda je malo suludo ove godine pričati o ljetnim vrućinama ali je zaista bilo dana tokom jula kada je spas trebalo tražiti u planinama. Risnjak trail je pod vedrim i sunčanim nebom startovao u 10 časova. Već je bilo toplo a onda se zbog uspona i trčanja sa svom trail opremom temperatura podigla za par stepeni tako da sam u jednom trenutku htjela pobacati i štapove i kompresione čarape i kompresione helanke i ruksak s leđa. Međutim, nakon par kilometara penjanja, ugodna gorskokotarska friškeca mi je rashadila i tijelo i glavu i pomogla da se adaptiram na uslove ali i da sačuvam opremu i odjeću na sebi (a boga mi i čast). Sjenoviti šumski predjeli kojima vijuga staza pružaju ugođaj zbog kojeg je bilo lakše preći trail prepun kamenjara i krša koji je karakterističan za Gorski Kotar.

Naučene lekcije


S obzirom da je Risnjak Trail prva zvanična planinska trka na kojoj učestvujem i da sam izabrala težu stazu koja mi je bila apsolutno nepoznata, odlučila sam ne zapinjati kako znam već lagano stići do kraja. Na trci su bile četiri okrepne stanice na kojima sam ostajala vjerovatno duže od prosjeka zadržavanja ostalih trkača a ponajviše zbog sira i krekera kojima nisam mogla odoliti. Stajanja na stazi i uživanje u krajoliku su bili obavezni kao i fotkanje sa ostalima trkačima. Sad nakon uspješno završenog traila na Risnjaku, prenosim vam svoje iskustvo koje vam može pomoći prilikom prijave i učešća na vašoj prvoj trail trci.

Šta ponijeti na trku


Organizatori trail trka u raspisu će vas informisati o dužini staze, kumulativnom usponu, najvjerovatnije će ponuditi mapu terena kao i vertikalni prikaz staze kako biste se unaprijed upoznali sa njenom konfiguracijom te na osnovu svega navedenog, rasporedili snagu da biste trku završili što uspješnije. U raspisu će navesti i standarni paket obavezne opreme koji uključuje:
  •       set prve pomoći
  •       mobitel
  •       pojas ili ruksak camelbag
  •       bidon ili čašu za vodu na okrepnim stanicama
  •       hranu, energitski gel ili pločicu.


Veoma često, posebno ako je riječ o ultrama ili trkama koje se održavaju u posebnim vremenskim uslovima, biće traženi i:
  •      jakna za zaštitu od kiše ili vjetra
  •    astrofolija
  •    čeona lampa
  •      zviždaljka
  •      kapa.


Dodatna oprema


Osim navedene opreme, preporučujem nošenje štapova za penjanje koji će vam olakšati kretanje na usponima kojima je nemoguće trčati. Istina, na nekim dionicama ćete proklinjati što ste ih ponijeli jer će vam se učiniti suvišnim ali ćete na prvoj kozijoj stazi kojom bude išao trail biti srećni jer ste ipak donijeli pravu odluku. Izaberite karbonske jer su lakši a na dijelovima staze na kojim trčite i ne koristite ih, nosite po jedan u svakoj ruci ili oba pridržavajte objema rukama ispred sebe kako biste teret (koliko god on mali bio) raspodjelili i jednako opteretili obje strane. Ako su sklopivi, skratite ih i odložite u ruksak.

Dobro je imati zaštitnu kremu protiv sunca i vjetra, repilent, rezervnu odjeću. Ponesite magnezijum ili bar šaku morske ili kuhinjske soli kako biste spriječili dehidriranost ili grčeve.  Čim osjetite da bi se mogli pojaviti grčevi u nogama, biće dovoljno da uzmete prstohvat soli. (Na osnovu iskustva mnogih trkača, pokazalo se da je NaCl najbolje pomaže prilikom grčeva u nogama.) Ako ne znate tačno šta će biti na okrepnim stanicama, ponesite vlastitu okrepu u vidu energetskih pločica, gelova, izotoničnih napitaka i vode. Nekad se desi da organizatori u ovom segmentu škrtare. Zlu ne trebalo, ponesite toalet papira. Ja sam još nosila bivacin sprej, tablete protiv bolova i ruž za usne (nikad se ne zna koga na stazi možete sresti).

Iako vam možda većina nabrojanih stvari zapravo neće ni zatrebati, u planini ćete se osjećati sigurnije ukoliko nešto krene kako ne treba. Važno je da budeti svjesni rizika koje trčanje u prirodi nosi: korjenje, stijene, kamenje, sipar, kosine, usponi, voda, grane su prirodne prepreke preko kojih trebate preći i ostati neozlijeđeni. Međutim, ukoliko se desi da se ogrebete, padnete, uganete nogu važno je da kod sebe imate osnovni set prve pomoći.

Nabrojana oprema predstavlja dodatni teret koji trebate prvo uredno spakovati u ruksak kako biste u svakom trenutku znali gdje vam je šta i kako bi vam na dohvat ruke bile najpotrebnije stvari. Ukoliko trčite u paru ili sa ekipom i dogovorili ste se ići zajedno do kraja, teret možete rasporediti između sebe tako da ne nosite svi iste stvari. Međutim, dobro razmislite da li ćete koristiti ovu strategiju jer se može desiti da se druga osoba povrijedi ili odustane od trke i kod sebe zadrži dio opreme koja vam kasnije može zatrebati kao što su flasteri, magnezijum ili energetski gel.       

Šta ako se povrijedim?


Ukoliko se desi da se povrijedite, staće vam bilo ko i pružiti pomoć, podijeliti sa vama okrjepu ili pozvati gorsku službu spašavnja. Prilikom preuzimanja startnog paketa, dobićete kontakt brojeve osoba koje su zadužene za pružanje pomoći povrijeđenim učesnicima. Kao primjer dobre prakse sa Risnjaka istakla bih to da je na startnim brojevima bila kontakt lista s.o.s. ekipe, i to štampana tako da su, kad je zakačite na grudi, podaci okrenuti prema vama kako biste ih mogli lakše pročitati. Osim toga, na okrepnim stanicama takođe možete dobiti pomoć ili vas mogu autom prebaciti do starta/cilja ako ste odustali od daljeg trčanja. Preporuka je da ukoliko na bilo kojem dijelu staze odlučite odustati od daljeg takmičenja ipak pozovete organizatora i saopštite mu svoju odluku kako bi u svakom trenutku organizator znao koliko je još trkača na stazi te preduzeo neophodne korake ako do kraja vremena predviđenog za završetak trke ne prođete kroz ciljnu kapiju. Zbog toga je jako važno nositi ispravan mobilni telefon sa sobom sa napunjenom baterijom koju je bolje prištediti i ne koristiti trkačke aplikacije već stazu i vrijeme bilježiti satom sa GPS-om.    

Trail nije za njanjave


Dame koje žele trčati na trail trkama trebaju znati da planinska staza nije mjesto za dokazivanje džentlmenskih manira. Niko, pa najvjerovatnije ni partner, vam neće pružiti ruku uz neki uspon ili pomoći da siđete, osim ako ste se povrijedile. Trkačice koje sam vidjela na Risnjaku su samostalne, dosta njih je tešku stazu od 30 km trčalo bez društva i što me posebno iznenadilo, bilo je jako puno mladih djevojaka. Ukratko, trail trka nije za razmažene trkačice i trkače kojima odgovaraju samo optimalni uslovi za trčanje po ravnom ili na određenoj temperaturi. Ako niste jedan/jedna od njih, onda se uskoro vidimo na stazi!




Powered by Ultrasport Pula, ovlašteni diler outdoor opreme Berg iz Portugala
Za dodatne informacije, e-mail: ultra.sport.pula@gmail.com   



Uskoro na blogu vodič za početnike u trail trčanju...

nedjelja, 2. ožujka 2014.

Gdje ima brdo, ima i strmo: simbolika i metodika trčanja uz brdo

Jednom prilikom kada sam sa zgođušnim udvaračem dogovarala romantični piknik na Jahorini na koju sam ja trebala stići s jedne a on s druge strane, desilo se nešto zbog čega smo se zamalo rastali i prije nego što smo se uopšte sastali. Poznavajući mene i moju strast za pedalanjem, ljubazno se ponudio da poveze biciklo do gore kako bih se mogla poslije spustiti nazad. U prvom trenutku nisam baš najbolje shvatila poentu te strmoglav vožnje pa sam ostala nijema par sekundi. (Da mi je bilo vidjeti svoj izraz na licu u tom trenuntku!) A u tih par sekundi, bura je divljala u mojoj glavi: kakvo je ovo pitanje? da se spustim na biciklu bez da okrenem pedale? Je l` on mene zeza?

A zatim sam nekako uspjela da smirim buru u svojoj glavi, opustim grč na licu, jedva malo da se nasmješim govoreći sebi da nije on, dečko, kriv što ne zna šta znači „brdska vožnja biciklom“. Poznavajući njega kao ne baš tako aktivnog rekreativca, jasno mi je bilo da je njemu nepoznato da vožnji NIZ brdo predhodi vožnja UZ to isto brdo. Tek nakon što se uz napor i savladavanje krivina i uspona, popneš do vrha s nestrpljenjem očekujući da ti se  kao u kakvom klimaksu kao nagrada konačno pred očima otvori vidik koji ukazuje širinu planinskog prostranstva, TEK tada se možeš opušteno spustiti niz brdo s osmjehom potpunog zadovoljstva. Slično je i sa brdskim trčanjem: trkač/ica savladava uspon iščekujući panoramu i pogled s visine kao nagradu da bi mu/joj se tek potom noge odmorile u trku nizbrdo.




Brdsko trčanje


Trčanje uz brdo zahtjeva veći napor, iskustvo, dobru samoprocjenu i dosta pretrčanih kilometara osnovnog treninga iza sebe. Moram priznati da mi je unazad par godina dok sam bila u daleko slabijoj trkačkoj formi, pomisao na trčanje uz najmanju uzbrdicu izazivala nelagodu. Čak i prilikom analize staze kojom sam trčala svoju prvu polumaratonsku trku nisam bila sigurna hoću li s lakoćom podnijeti njene dijelove koji su bili s usponom.

Međutim, prošlog ljeta, kao najprirodnija stvar na svijetu, samo od sebe mi je došlo da svoje treninge prebacim na brdovite terene. Vjerovatno sam osjetila da sam u mnogo boljoj trkačkoj formi i da će to biti adekvatan izazov u trenažnom periodu. I još nešto. Kao zaljubljeniku u prirodu, jedino trčanje brdima i planinama mi je garantovalo da se neću morati sudarati sa prolaznicima i trpiti „one“ poglede, znate već koje. U razgovoru sa jednim rekreativcem zaključila sam da mještani koje srećemo u brdima i planinama bolje reaguju na nas trkače nego naši „urbani“ zemljaci. Možda je to iz razloga što ovi gore znaju da smo uz veliki napor doštrčali kako bismo se, ne wi-fi-om, već snagom duhovnog i fizičkog, konektovali sa energijom koju priroda daje. 

                                                                                              Trebević iza mene

Šta kažu stručnjaci


Uporište svojoj intuitivnoj i evolutivnoj transformaciji u brdsku trkačicu sam našla u piramidalnoj strukturi treninga koju je Jeff Galloway, poznati američki dugoprugaš, objavio u svojoj knjizi, „Od jogginga do maratona“. Po njemu, osnovnim treningom se stiče izdržljivost i poboljšava učinkovitost kardiovaskularnog sistema. Međutim, prema njegovoj piramidalnoj strukturi, prije nego što trkač pređe na brzinske treninge, potreban mu je prelazni period tokom kojeg će skupiti neophodnu snagu. Iz tog razloga on brdske treninge pozicionira između ove dvije faze jer smatra da će upravo brdsko trčanje najbolje ojačati mišiće trkača i pripremiti ih za brzinske treninge. Na ovaj način trkač će ojačati glavne pokretačke mišiće, navići noge na naporne treninge ostajući pri tom u aerobnoj zoni pošteđen veće štete, trauma i teških posljedica koje uglavnom ostavljaju brzinski treninzi.


Trč uz brdo, trč niz brdo: Kako početi


Ako ste solidan trkač koji bi da proba brdsko trčanje, za početak se držite osnovnih pravila:
  • Izaberite brdo s umjerenim nagibom (10-15%)
  • Trčite sa 80-85% snage
  • Odmarajte tokom trčanja nizbrdo
  • Trčite brdski trening jednom u 7-10 dana
  • Redovno trčite brdske treninge u periodu od 4-8 sedmica
  • Ne pretjerujte jer je ipak riječ o zahtjevnijem treningu.
I ne zaboravite, "ko na brdu ak`i malo stoji, više vidi no onaj pod brdom"!